Početkom 20. stoljeća njemački liječnik Paul Ehrlich došao je do otkrića da arsfenamin učinkovito liječi sifilis, a iz njega je nastao lijek Salvarsan koji se smatra prvim suvremenim antibiotikom. No, prekretnicu označava otkriće penicilina 1928. Do njega je došlo sasvim slučajno, kada je škotski biolog Alexander Fleming primijetio da plijesan, odnosno gljiva Penicillium rubens, svojim djelovanjem uništava bakterije.

Prvi čovjek liječen penicilinom

Bio je to Britanac Albert Alexander kojemu se rana na licu, nastala slučajnom ogrebotinom trnom ruže, inficirala bakterijama Staphyloccocus spp. i Streptococcus spp. Pacijent je 12. veljače 1941. primio 160 mg penicilina, nakon čega se infekcija počela smirivati, ali je zbog manjka penicilina terapija prekinuta i ubrzo je preminuo.

Tvornička proizvodnja kreće 1942.

Njegov je nesretni slučaj pokazao nužnost dostupnosti ovog antibiotika. Godinu dana nakon toga kreće masovna proizvodnja penicilina u tvrtki Pfizer, a ključnu ulogu u ovom procesu imali su Howard Florey i Ernst Chain, znanstvenici s Oxforda, koji su zajedno s Alexanderom Flemingom 1945. nagrađeni Nobelovom nagradom za medicinu.

Smrtnost prije i poslije otkrića antibiotika

Podaci o usporedbi smrtnosti od infektivnih bolesti prije i nakon otkrića antibiotika svjedoče o kakvom se epohalnom otkriću radi.

Reference:

• ​Hutchings M et al. Antibiotics: past, present and future. Current opinions in Microbiology. 2019; 51:72-80. Dostupno na: Link, zadnji pristup: lipanj 2022.
• Microbiology Society. The history of antibiotics. Dostupno na Link, zadnji pristup; lipanj 2022.
• American Chemical Society. Discovery of penicillin. Dostupno na Link, zadnji pristup: lipanj 2022.
• ScienceWatch. Thomson Scientific, 2007. Making Penicillin Possible: Norman Heatley Remembers.
• Rattan A. Therapeutic Drug Monitoring of antibiotics. Is the time ripe?. Dostupno na Link, zadnji pristup: lipanj 2022.